ČAROLIJA SUZANE TOT
Užurbani koraci prolaznika koji su obećavali povratak, spontano okupljanje publike ispred bine na bjelopoljskom trgu, stolovi u kockastom odijelu obližnjih kafana, najavljvali su još jednu noć brižljivo odabranih programa u sklopu manifestacije LJETO U MOM GRADU u organizaciji TO Bijelo Polje pod dirigentskom palicom Vladana Čampara.
Potpisnik ovih redova je i sam bio među njima, tu tik uz jednu od lipa čiji se miris miješao sa mirisom Lavazze, mirisala je i kiša ali je nije bilo.
Zabrujali su akordi, cijepala se tišina na četvoro, probrana družina na sceni: klavijatura u rukama majstora Dada Ličine, Đole se igra sa gitarom, Ivan prigrlio violinu i kao da joj nešto govori, Medo se raspravlja sa ritmom, a Nane sa udaraljkama u rukama već kupi znoj sa čela.
I jedna crvena haljina izvezena zlatnim koncem, na leđima pop dive Suzane Tot, jedna otmenost, štikla kao način, glas u boji čarolije, i oči pune pogleda.
Smenivale su se pjesme; čulo se sestrice u etno stilu, uz oduševljenje probirljive bjelopoljske publike klicala Crnoj Gori, svojim pjesmama brojala dane u godini, ogrćala grad akšamom.
Prenuh se iz bajke, osjetih nečiju ruku na ramenu, kad ono stari prijatelj Slobodan Marunović, prvak CNP, ljubitelj dobre pjesme, i on saglasan da je bilo pravo uživanje.
