Gordan K. Čampar – APLAUZ ZA LEGENDE – Halid Bešlić – PROSTA DUŠA BOSANSKA
Halid, više od pjevača, muzička legenda, ikona jednog vremena i prostora, izraz kakav se ne pamti, emotivan u razgovoru; da ne pominjemo pjesmu, skroman i human bez granica, čovjek za sresti, kako su stari znali govoriti.
Krenulo je sa Grešnica, gazio preko Miljacka, prtio snijeg na Romanija, sjećao se Prvi poljubac i na kraju tvrdio: Ja bez tebe ne mogu da živim!
Pjevala je to prosta bosanska duša sa dertom, preživljavala svaki stih i akord, njegov glas je prenosio i tugu i radost, nostalgiju i neizmjernu ljubav prema zavičaju i prema ljudima.
Nije mu slava pomutila pamet, uvijek je znao nazvat dobrim; boga il’ alaha, sve jedno, pružiti ruku, zagrliti, dati sevap…možda ga je to i spasilo onog petka na Kobiljoj glavi, ne možda nego sigurno.
Nije gledao u stranu, samo u oči, nije imao šta da krije, sve mu je bilo časno, sav život, pozornica, ratni dani, ama baš sve.
Ostaće pjesme koje su svojevrsna riznica ljubavi, vrijeme im neće moći nauditi, a sjećanja na takvog čovjeka i majstora narodne pjesme, ostaće vječna.
I kada je bilo teško, vraćao je vjeru u ljude, možda ovaj aplauz neće čuti, ali neka zabruji, odnijeće ga oblaci tu blizu kraj njega.
