BRIŽNA RUKA – UČITELJSKA MISIJA Prof. dr Draško DOŠLJAK

UČITELJSKA MISIJA

Prof. dr Draško DOŠLJAK

                                                                                                                                                       „Dobar učitelj utiče na vječnost;          

                                                                                                                                                         nikada se ne može reći kada

                                                                                                                                                                    njegov uticaj prestaje“.                                          

                                                                                                                                                                                (Henry Adams)

Učiteljica! Učitelj! Često izgovaramo ovu riječ i ne razmišljajući o ulozi koju učitelj/učiteljica igra u životu svakog pojedinca. Koliko snage, rada, strpljenja, duše, učitelj ulaže u svakog svog malog učenika da odraste uspješna i srećna osoba! Nije ni čudo što se  kaže da je škola drugi dom, a učiteljica druga majka.

Profesija učitelja je najčasnije zanimanje u civilizovanim država- ma, jer učitelj ličnim trudom vaja ljudsku prirodu, pokazuje karakte- ristike karaktera i osobnosti djeteta i, u konačnom, budućnost svog uče- nika. Biti učitelj nije profesija, to je cijeli život!

Svi smo bili djeca i u svojim fantazijama  slikali smo portrete idealne  učiteljice/učitelja. Pred sobom smo viđali vilu iz bajke, nasmi- janu,  ljubaznu, mudru, nekada strogu osobu – uvijek drugog roditelja. Uvijek drag susret!

Učitelj, nastavnik, profesor,  (teacher, professeur, mësues,  odgo- jatelj) je stručna osoba visokih radnih, obrazovnih i etičkih kvaliteta osposobljena za rad u vrtiću, školi, fakultetu, akademiji za određeni nastavni predmet. Riječ dolazi iz latinskog, a sadašnji je dio „docēre“, što znači „podučavati“. Takođe,  „docēre” izvodi riječ doktrina i njeni  izve– deni izrazi. Nastavnik je taj koji nekoga pravilno obučava. Osoba koja ima sposobnost prenošenja znanja.

Za učitelje/učiteljice  se, s pravom, kaže da su pravi vodič za nas. Oni nas vode i pokazuju nam pravi put u životu. Učitelji/učiteljice su ti koji igraju značajnu ulogu u našem životu. Žrtvuju mnogo da bi nas oblikovali  i vodili  pravim putem u životu. Biti učitelj je izazov, odgovor- nost, užitak. To je prilika da se podstaknu i ohrabre mnogi da ostvare svoje snove. Učitelji su važan dio našeg života jer daju naše znanje i vode nas da budemo savršena osoba u svom životu. Oni su naši treći roditelji. Zato ih uvijek moramo poštovati i voljeti kao što poštujemo i volimo svoje roditelje.

Neko je mudro  rekao istinu, da su učitelji sjemenke koje stiču znanje i nakon što postanu velika biljka, daruju znanje učenicima za njihovu uspješnu budućnost. Zato je u pravu i Džojs Mejer kad kaže: „Nastavnici mogu da promijene živote sa pravom mješavinom krede i izazova“.

Šta je učiteljski posao? Nakon nekoliko sati pekar je zadovoljan ispečenim hljebom, nakon sat vremena frizer vidi rezultat svog rada, nakon tri mjeseca poljoprivrednik bere uzgajene plodove. A samo učitelj treba dugo da radi, čeka godinama kako bi vidio rezultate svog stvaranja i bio srećan. Greške učinjene u radu učitelja mnogo su strašnije od ostalih grešaka. Učitelj uvijek treba da uđe u razred vedre duše, osmijeha, bez obzira na teškoće u životu. A mora ih imati.

Kada čitamo narodnu mudrost: „Što posiješ, to ćeš i požnjeti” – to se, zapravo, govori i o učiteljima. U svako dijete učitelj mora posijati dobro, na vrijeme procijeniti, otvoriti srce male osobe, ako je potrebno, izliječiti. On mora biti nada i oslonac svojim učenicima, pokazati ljubazan odnos prema njima, biti kreativan u svom radu, ali to nije dovoljno. Potrebno je biti strpljiv u iščekivanju rezultata njihovih pedagoških napora, ostati optimističan i u najtežim okolnostima.

Učitelj nije profesija, to je posebna misija, poseban način razmi- šljanja, to je odgovornost, predanost, strpljenje, pomnoženo znanjem, vještinom i kreativnošću. Da bi učeniku dao iskru znanja, učitelj treba da upije čitavo more svjetla. Učiteljska profesija je jedna od najplemenitijih. Ko će vam, ako ne učitelj, dati potrebno znanje, uvesti vas u fascinantan svijet nauke, naučiti vas kako se ispravno ponašati u kritičnim situacijama, izaći iz njih s čašću. Ovo zanimanje nije novo, učitelja je uvijek bilo. Samo je sada prestiž ove profesije i u različitim vremenima bio drugačiji. Učitelj je najvažnija profesija na svijetu. To je izvor radosti, daje nam radost ljudske komunikacije, sreću uronjenja u svijet djetinjstva, osjećaj uključenosti u rađanje nečeg novog u ovom životu, priliku da pogledamo u budućnost. Ova profesija je jedinstvena po tome što cijelo čovječanstvo u svom razvoju prolazi kroz um, srce i dušu učitelja. A oni koji su odlučili da svoj život posvete obrazovanju i vaspita- nju djece moraju imati moralna načela.

Svojoj djeci često govorim, piše učitelj,  da su pored vas isti ljudi kao i vi, sa svojim problemima, poteškoćama, nevoljama i radostima, različiti su i svi moraju biti prihvaćeni, sposobni komunicirati s njima. Živjeći u društvu, ne može se bez ljudi, bez zakona morala, ljudskosti.

Pedagoški credo u radu učitelja je: „Nikad ne ponižavaj i ne izdaj učenika. Da možeš u pravom trenutku zauzeti mjesto djeteta i gledati na svijet njegovim očima”.

Davno sam pročitao riječi koje su mi se urezale u sjećanje: „Ako učitelj ima samo ljubav prema poslu, biće dobar učitelj. Ako učitelj ima samo ljubav prema učeniku, kao otac, kao majka, biće bolji od učitelja koji je pročitao sve knjige, ali nema ljubavi prema poslu ni prema učenicima. Ako učitelj spoji ljubav prema poslu i prema učenicima, on je savršen učitelj”.

Koje su osobine dobrog učitelja/učiteljice? „On ima izvrsno znanje iz područja koje predaje. Kvalitetno objašnjava gradivo. Dobro upravlja vremenom. Osluškuje govor svojih učenika, roditelja, kolega, članova svoje uže i šire zajednice. Hrabro se suočava s izazovima. Temeljito se priprema za nastavu. Energičan je, dinamičan i samouvjeren. Pristupačan je i spreman na suradnju. Strpljiv je i ljubazan. Pomaže učenicima da osvijeste svoje sposobnosti. Potiče učeničku kreativnost, stvaralaštvo i originalnost. Stvara toplu radnu atmosferu. Kreira osjećaj pripadnosti i zajedništva”.

Umjetnost…biti učitelj je višestruka i složena kao i svaka umje- tnost. Učiteljski život vječni je test mudrosti i strpljenja, profesionalne vještine i ljudske neobičnosti. Prisustvo pedagoških sposobnosti, opšte kulture, kompetencije, širokog obrazovanja, psihološke pismenosti i metodičke spremnosti profesionalni su kvaliteti savremenog učitelja.

Znameniti učitelj G. Pestalozzi rekao je: „Ako ne voliš, onda nemaš pravo na obrazovanje.” Zaista, ne može biti vaspitača bez ljubavi. Učiteljeva ljubav prema djeci nije ljubav prema odabranima, već prema svakom djetetu – popustljivom i teškom, okretnom i sporom, odvažnom i pristojnom, sramežljivom i živahnom. Biti učitelj znači okružiti više od dvadeset djece brigom, nježnošću, naklonošću i pažnjom odjednom, a zauzvrat primiti buru emocija i novi naboj pozitivnog. Vidite osmjehe djece i srećna lica njihovih roditelja. Dajući dio sebe, ulažući dio svoje duše i srca u svako dijete, ovaj svijet učitelj čini ljubaznijim i boljim. Ljubav i dobrotu su glavni kvalitet ove profesije.

Svaki učitelj bi trebao imati svoje posebne tajne. Oči djeteta su stanje uma u kojem se mnogo toga može vidjeti. Da bi naučilo više o djetetu, učiteljevo srce mora biti ne samo ljubazno, već i vidljivo. Učitelj bi trebao imati svoj polet, svoje načine za podizanje raspoloženja. Biti pedagog je poziv. To znači željeti i moći sa svakim djetetom iznova i iznova proživljavati djetinjstvo, gledati svijet njegovim očima, biti iznenađen i učiti s njim, biti nevidljiv kada je klinac zauzet svojim poslom i nezamjenjiv kada mu treba pomoć i podrška . Od učitelja ne  treba da dolazi samo riječ, već čarobna riječ koja transformiše druge, donosi svjetlost i toplinu. Da bi riječ bila čarobna potrebna je duša puna ljubavi. Važno je za svakoga pronaći tačno onu riječ koja mu je sada potrebna. Biti vaspitač znači upaliti svjetlo u srcima djece, pozvati na dobro, postaviti cilj – zapisa jedan učitelj.

Jedna vrsna učiteljca u svom dnevniku ispisuje: „Svaki dan, godinu za godinom, ja, učiteljica, ulazim u učionicu. Ali nijedna klasa nije kao druga, svaka je jedinstvena. Štaviše, ista klasa se stalno mijenja: dječaci rastu, moglo bi se reći skokovima i granicama. Događaji se odvijaju u razredu, njegova raspoloženja, hobiji se mijenjaju tokom cijele godine, tromjesečja, sedmice, jednog dana, pa čak i sata. I svaki put kad uđem u učionicu, sretnem se s učenicima nakon škole, izvan škole, naiđem na nešto novo. A to zahtijeva promatranje, analizu, reakciju, svaki put u nečem drugačijem od onih koji su već bili, svaki put u nečem jedinstvenom. Sve to nedvojbeno ukazuje da je moje zanimanje, zanimanje učitelja, najkreativnije”.

Svaki učitelj mora držati lekcije velikodušnosti, plemenitosti, poštovanja i pažnje prema dostojanstvu i časti ljudi, a one se ne pojavljuju  u rasporedu časova. Ali sve to učitelj uči svoje učenike svake minute, svakog sata, svakog dana, na raspustu, svakom svojom mišlju, gestom, načinom govora, slušanja, oblačenja, načinom na koji je u ljutnji i miru, u radosti i tuzi. Zato djeca dolaze u školu s velikom željom za učenjem, dižu ruke, traže da ih prozovu, odgovaraju, eskiviraju… I onda sve u album sjećanja!

U sjećanju svakog učenika traje: „Dobar učitelj je topla, pristu– pačna soba puna entuzijazma. Profesionalan je na svim razinama. Ima uzorne komunikacijske vještine, bilo da razgovara s učenicima, rodite– ljima, kolegama ili administrativnim osobljem. Organizovan je, strpljiv, saosjećajan, ljubazan, plemenit. Lako oprašta. Posvećen je svome pozivu i drugima. Čovjek je od povjerenja. Sjedinjuje skromnost i samopošto– vanje, znanje i mudrost, ljubaznost i susretljivost”.

Neko će reći da je opisani učitelj samo ideal koji u stvarnosti ne postoji. Ipak, taj su ideal mnogi dostigli i svakodnevno ga, svojim radom i ponašanjem, svjedoče. Onima koji su još na putu ostvarivanja ovoga ideala neka taj uzor sija poput svevremenog svetionika.

Znamo da u životu uvijek djeluje zakon ravnoteže: što više dajete ljudima, više vam se vraća. Pedagoška filozofija mora biti: „Da biste oba– sjali druge svjetlošću, potrebno je da nosite Sunce u sebi”.

Učiteljica – Sunce!

Dnevnik sjećanja kao definicija života i profesije: „Svakom djetetu otvorim vrata škole i uđem u učionicu. Zvono opet zazvoni i oči mojih učenika okreću se prema meni. Njihove svijetle, bistre, čiste oči, radozna– le, vjerujuće, ljubazne, cijene svaki moj pogled, gest, korak, djelo. Očekuju puno od mene”. Uzajamna očekivanja sa težnjom ispunjenja. Učitelj života!

U Japanu se samo učitelji ne moraju klanjati caru, zato što ni car ne može bez učitelja i što se to zanimanje smatra najvažnijim za društvo.

Učitelj gradi kuću koja se zove čovjek!