BRIŽNA RUKA – MOJ UČITELJ – RIJEČ PRIREĐIVAČA – Gordan K. Čampar
RIJEČ PRIREĐIVAČA
Gordan K. ČAMPAR
Jedini naramak koji nosimo a nije težak su sjećanja na ljude koji su nam otvarali vidike, učeći nas kosim i pravim, slovima, brojkama, nudeći saznanja kao žednom izvor vode.
Pa stoga, nemoćni da im napravimo spomenike naoštrismo pera i umočismo četkice, da makar sadržajem ove knjige kažemo hvala; za brižan izraz lica, toplinu ruke pri namještanju nemirnog uvojka, za vjeru u nas i tada kada nijesmo ni sami vjerovali, riječi koje se pamte i slike što ne blijede.
Za dvojke, petice, jedinice, nevažno, kako ko i kako kome, ali uvijek pošteno izmjereno, po nekom aršinu samo njima znanom.
Za susrete van škole, za osmijehe, bodrenja, izraz radosti kada bih neko od nas dosegao neki uspjeh i sjetu kada nam nije išlo od ruke.
Da im oprostimo što su nekada znali podići ton, uhvatiti za uvo, onako roditeljski, pa se nакон тоgа odmah pokajati.
Da kulturom sjećanja spašavamo te divne ljude od zaborava, pronađemo tu nihovu nit u nama, produžimo smisao tim nastojanjima, da od nas uz obaveznu pismenost naprave i dobre ljude, prisjetimo se tih prvih susreta, toplih zagrljaja pri rastanku, te srdačnih susreta u vremenu kada smo bili odrasli ljudi.
Učitelj, „drugi“ roditelj, nerijetko i bolji od „prvog“
