Gordan K Čampar – APLAUZ ZA LEGENDE ( 7 ) – Dušan Dule Simović – Ne protiv vjetra
Dušan Dule Simović
U nadi daće čuti ovaj aplauz, jer ode sav u nebo, a on tamo, na nekom mjestu, u blizini onog nebeskog guvna, gdje je skoro čitav život boravio, tražimo pogledom pticu sa ljudskim likom, tražimo Dušana Simovića, od milošte, Dula.
A on u borbi sa vjetrom kome je neizmjerno vjerovao, druge učio, da to moraju uvijek imati na umu, riječima
– Najvažnije je pratiti vjetar -, morao je nažalost shvatiti, da ptice često u borbi sa njim, polome krila, naročito na mjestu gdje ih se ukršta popriličan broj, takav glas bije lokalitet sa kojeg su poletjeli na put bez povratka.
Jedriti morem i nebom uvijek je bio izazov za avanturiste i one što ne podnose kaveze, ali moramo priznati, da koga, jedan, jedini put, more i nebo ogrnu tim plaštom, koji raširi krila, strah bojažljivo prilazi tim ljudima.
Te početne godine dvadeset prvog vijeka, bile su presudne, tražeći odgovore na novinarsko pitanje za svoju reviju – Polje – od sugrađana koji su već jedrili nebom, našao je u sebi drugu ljubav, jer mu je porodica uvijek bila na prvom mjestu, i strast.
U danima kada je, takmičeći se, pojašnjavao svijetu, da ovdje ima sokolova, stičući najveća priznanja, medalje zlatnog sjaja, dosegao je visine kojima će se mnogi diviti još dugo ostavljajući potežak zadatak, zaljubljenicima u ovaj sport iz Crne Gore.
Eto, sa velikom dozom sjete, sa nekom suzom u kraju njega, sa po nekom potegnutom riječju, svakako ne tako slikovitom, kako je on znao i umio besjediti, sjećamo se , tog nemirnog jahača oblaka, koji je usput znao i nemušto govoriti psima, i iz njih izvlačiti najbolje.
Odzvanja aplauz, cvili neki Žuća, mastilo po stolu rasuto, priča ostala neispričana.
piše: Gordan K Čampar
