SJEĆANJE – MARKO NOVAKOVIĆ – NOVINAR KOJI NIJE SKLANJAO POGLED

MARKO NOVAKOVIĆ – NOVINAR KOJI NIJE SKLANJAO POGLED

Piše: Gordan K. Čampar

Postoje novinari koje  zapamtimo  po tekstovima, druge po autorskim emisijama, a rijetki su oni koje pamtimo po načinu na koji su gledali sagovornika preko puta sebe; u oči.

Marko Novaković pripadao je tim rijetkima. Za njega novinarstvo nije bilo puko zanimanje, već potreba da sazna, da sumnja, da razgoliti ono što se prećutkuje i da javno izgovori ono što su mnogi radije ostavljli negdje po strani.

Njegova televizijska emisija Oči u oči, je bila satkana od  njegovog novinarskog gesla. Razgovori su bili  neposredni, bez velike distance između njega i sagovornika. Znao je da bude oštar, ponekad neugodan, ali pitanje nije postavljao da bi isticao sebe sebe, već da bi razoružao  sagovornika, dobio odgovor koji je potreban javnosti. U vremenu u kojem se novinarska riječ često odmjeravla prema interesima i centrima moći, Novaković je nastojao da sačuva ono najvažnije; pravo novinara da pita.

Nasuprot javnosti Marko je bio, osjećajan  čovjek, suprug i otac, odan prijatelj i plemenit drug i  upravo taj spoj britkog novinara i emotivnog čovjeka davao je njegovoj ličnosti poseban šmek.

Prestao je da dolazi, ali su ostale su emisije, tekstovi, kolumne, razgovori i sjećanja ljudi koji su ga poznavali.

I važnije od svega ostao je trag jednog shvatanja novinarstva; da novinar ne smije biti nijemi posmatrač svoga vremena, a moramo priznati sve je takvih manje.

Marko Novaković nije birao lakše pitanje, ni lakši put. Birao je da čovjeka, događaj i vrijeme pogleda; oči u oči.

I zato bi možda najkraći zapis o njemu mogao stati u jednu rečenicu:

Bio je novinar koji je znao da riječ vrijedi samo onda kada čovjek ima hrabrosti da iza nje stane.

Boem u prirodnom stanju a ne poput mnogih; po svaku cijenu.