SJEĆANJE NA ŠEHER SARAJEVO PRIJE GRMLJAVINE (8) – Muzička pozornica

foto: Diskosgs

Imao je šeher dušu, svoje pjesme, napisane njemu, ljubavima, rastancima, dunjama požutjelim na prozoru, o životu bačenom u rijeku, Sonji, Suadi, o lipama što su cvale…

…ostale su mnoge riječi i akordi, za vijek vijekova, utkane u svaku priču o Sarajevu, gdje se u to vrijeme u svakoj čikmi nalazila adresa i na njoj družina umjetnika koji su nosili breme naj muzičkijeg grada u jugi.

Nabrojati, vrlo teško, prisjetiti se, možda redom ne, ali sigurno je nemoguće zaboraviti.

Crvena jabuka, pod tim nazivom je osamnuo prvi album istoimene grupe, koju je poslije ekspresnog zagrljaja slave, žestoko prigrlila tuga, u saobraćajnoj nesreći na mostarskoj džadi, sastav je okrnjen, glasa nije bilo, tekstovi su izblijeđeli, bas se morao osluškivati, otišli su Riči i Aljoša. Poslije godine tuge opet su krenuli hitovi, život je nastavljao svojim tokom. Sve riječi posvete svojim drugarima stale su u albumu; Za sve ove godine. I krenulo je dalje sa; Ima nešto od srca do srca, preko Zvona što zvone, Ti znaš za gdje to Vozovi polaze na kraju do; Na dlanu mi piše, sviđa mi se ova stvar. Kruna je svakako bila na numerama; Ima nešto od srca do srca i volio bih da si tu.
I onaj besomučni pljusak na koncertu u Beogradu, nije rastjerao fanove koji su u glas satima pjevali njihove hitove, možda je ta kiša nešto tada kazivala.

A u ulici malo dalje. Loša, golobradi srdnjoškolac je okupljao bend, koji nije imao roken rol klasifikaciju ali je uz njihove pjesme pjevušila cijela Jugoslavija. Mnogi su se , zasigurno milioni , pronalazili u tekstu njihovog hita; Bolje biti pijan nego star a Suada je valjda ona mila djevojka što je njeno ime uklesano na nekom od mostova, što prenose korake s jedne na drugu stranu rijeke Miljacke.

Na red dolaze, pjesnici čiji tekst nije bilo neophodno pjevati, mogao se šaputati, dozivati, ali je uz to bilo Zabranjeno pušenje. Tvrdi i ortodoksni stavovi na ivici žileta, pokret nalik na revoluciju, Novi primitivizam i satira u obliku tv emisije Top lista nadrealista, Tvorac Nenad Janković, alias DR Nele, koji je od malena morao objašnjavati svoju neposlušnu narav, čak i onih dana kada je Maršal crkao, i ostalo nerazjašnjeno da li se radilo o pojačalu te marke ili vrhovnom komandantu.

Kada je zadnjih dana 1972. godine Ismet Arnautalić poneo sa sobom pravo na ime grupe pod kojom su nastupali, numera; Kad bi bio bjelo dugme je sama od sebe dala ime novom bendu, čiji je sinonim Goran Bregović. Jedini stalni član grupe, što je vremenom pripisivano njegovom egu. A ređali se hitovi i vokali koji su ih iznosili. Željko Bebek, koji nikada i nije krio da se teško moglo sa Goranom, Tifa sa nemirnim rokerskim duhom koji se teško uklapao u protokole, Alen sa kojim je šef imao najmanje problema.
Teško je napraviti niz hitova, trebalo bi mnogo više papira, ali mi sada na sjećanje navrću ovi naslovi. Hajdemo u planine. Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac. Da sam pekar. Doživjeti stotu. Đurđevdan. Lipe cvatu, loše vino poslije koga, milicija trenira strogoću.
Još zvoni Hajdučka česma kada je sto hiljada ljudi došlo da Gorana isprati u vojsku. U pozadini su se nazirali zvuci trubača, i nebo se nešto natmušilo, strah me je jer obično iz ovakog neba, zna zagrmljeti.

Umalo zaboravih da pomenem Duška, koji je svoje česte pjesničke inspiracije znao pozajmiti grupi.

Roken rol institucija, sa najvećim mecenama u to vrijeme. Pored Davora koji je davao šmek svemu što se zbivalo oko grupe, Kornelije Kovač, Ismet Arnautalić, Vlada Pravdić, Ranko Rihtman, Đorđe Novković, Milić Vukašinović i mnogi kojih se ne mogu sjetiti bili su vrijedni strahopoštovanja u toj vrsti muzike, svakako ne u jednom vremenu ali svaki od njih sa posebnim pečatom.

Čičak napisao tekst, Slobo Kovačević muziku, Indeksi ovjekovječili; Negdje na kraju u zatišju.

Bacila si sve niz rijeku, Kemo pisao a Pimpek otpjevao kao niko. Prepjevana sevdalinka; Voljelo se dvoje mladih, pod novim nazivom; Žute dunje je za pamćenje. Pozdravi Sonju, za prepričavanje. Pjevali su o tome kako će jutro promijeniti sve, ali se ipak sjećajući; U svemu ti si mi bila naj, naj.

Da sam ja netko, bez komentara.

Ambasadori, Hari mata hari, Vatreni poljubac, Bombaj štampa, u redu kao mrtva straža, za ovim neprikosnovenim.

Imao je šeher dušu.

piše: Gordan K Čampar