Gordan K. Čampar – APLAUZ ZA LEGENDE (XVIII) – Marko J. Novaković – ČOVJEK KOJI JE DAVAO NADU
Gordan K. Čampar – APLAUZ ZA LEGENDE – Marko J. Novaković – ČOVJEK KOJI JE DAVAO NADU
Nije volio aplauze, bio je dovoljan topao pogled, iskren stisak ruke, izgovarao riječi što mirišu na trešnju, iznad svega se davao porodici, prijateljima i pravdi, obožavao taj komad zemlje nadomak Titograda, ponosio se neukaljanim obrazom.
Htjenja, želje i činjenja su bila satkana u vječitoj borbi da se domogne što veće količine pravde i istine, da njima oboji ovaj svijet, od „ljutog protivnika“ je uspijevao napraviti zdušnog sagovornika, bez zlobe i inaćenja, sa neuporedivim novinarskim umijećem i iskonskim vrijednostima u ime radoznalog auditorijuma, dobijao odgovore i od onih što su šteđeli riječi.
Srećnim ga činjele male stvari jer nije mjerio kolike su, nego ko ih čini, radovao se svakom razgovoru, svakom sunčanom jutru i pupoljku.
Znao je ponavljati stihove iz pjesme Dugmića, u njima se krila borba za smislom bitisanja:
„Sanjao sam eh kako s anđelima jedeš trešnje i kako anđeli na mene liče i kako šapućem u tvoje krilo, rađaj mi đecu kao kolačiće…”
Kasno je progovorio ali je dobrano govorio, bez dlake na jeziku i samo ono kako je on smatrao ispravnim, uz mogućnost da se to mnogima ne svidi, zbog toga bio na udaru ali sa oreolom poštenog kritičara jednog vremena.
Nadomjestiti njegovo zadnje mahanje, riječi, osmijeh, neće biti moguće ali je isto tako nemoguće i zaboraviti te minute kojima je davao poseban šmek, napore da sačuva novinarsku zbilju, da podvuče:
„Vratite se svom parčetu zemlje, pod svoje sunce i pod svoje nebo, samo tu ste svoji na svome, samo tu ste sa svima a najviše sami sa sobom. ko ste ako nijeste ono što ste…ljudi.“
Davao je nadu mnogima a ja se nadam da sve to što je dao Marko neće biti zaboravljeno, da svaka njegova “novinarska” bude za nauk, svaka ispijena čaša budi na sjećanje a vic nas nasmeje kad god se toga sjetimo i naučimo kako se voljela Crna Gora.
Njegova je i tišina bila gromoglasna, zato jedan tihi aplauz za legendu da bi samo on čuo.
