KOLUMNA – Gordan K Čampar – Mrtvog, makar nije strah
Možda smo, ne tako davno, sa podsmjehom, ako ne sa njim, onda u najmanju ruku sa nevjericom, komentarisali poruke stručnjaka ekonomske struke, da će ubrzo doći vremena, nazivana vražjim, vunenim, ili terminima ovim slična; „kada će živi zavidjeti mrtvima“.
Nijesmo dugo čekali na potvrdu tih prognoza od kojih se sada ne razvalči osmijeh nego se skoro pa ledi krv u žilama. U moru informacija koje plutaju medijskom okeanom, datih od stručnjaka epidemiološke struke, koji se očigledno nijesu dogovorili, do osoba koji uzimaju sebi za pravo davati sud o tome kolika se opasnost nadvila nad čovječanstvom a nijesu dorasli davati takve procjene, običnom čovjeku se nije jednostavno snaći.
Zbunjeni, brojimo dane, oboljele, mrtve. Pa opet brojimo, neradne dane i sate, sumiramo trenutne gubitke, s’ nadom da ovo neće trajati duže od naših snaga. S pravom zabrinuti, kakva će nam biti sjutrašnjica.
Ako su neki krugovi imali namjeru da nas iz nekih njima znanih razloga uplaše, uspjeli su, ako ne to, nego, da rasterete penzione fondove, opet im je pošlo od ruke a ako im je bila namjera da nas totalno zarobe i kontrolišu, izgleda da su mnogo blizu tog cilja.
Umiru ljudi širom svijeta, od svakojakog jada, gladi, za koju je djelotvorna vakcina hrana. Od side, za koju su imali vremena na pretek, napraviti lijek. Od oružja proizvedenog u njihovim fabrikama, da i ne pominjemo. Od trke za životom, ljudi ostaju naprasno bez njega.
Ali je količina straha koja je servirana, onako usput poput hladnog deserta, učinila da ljudi gube nadu da je uopšte sjutra moguće biti bolje.
Vidite, da su oni kojim smo se čudili, bili u pravu; mrtvog makar nije strah.
