KOLUMNA – Gordan K Čampar – Budi srećan sada
Budi srećan sada, ne oklijevaj i ne čekaj sjutra, to što očekuješ od budućnosti je sve osim sreće, jer je ne možeš okusiti sada i neznaš da li će uopšte ikada doći.
Kada te sreća zagrli pokušaj da se ne otimaš od nje, ne koprcaš i ne pomišljaj da je ona vječna ako je ne gajiš, da je slučajno došla da joj ne treba nikakvo zalivanje, sa kojim zrnom šećera razmućenim u bistroj vodi.
Ta sjećanja u kojim si bio srećan, izblijede, ako još uvijek ne traje taj osjećaj, u njima se obično potrpaju i neke sjete, neka suza, žuč.
Nemoguće ju je dozvati, dođe sama, tiho i nevidljivo, i obuzima kao rashlađene kapi šampanj vina, onda blago otvori usne, zatvori oči i pospe prah bez boje po kosi, rastovari breme sa ramena, i ogrne svoj srebrni plašt.
Sreća. Nemerljiva, svakom drugojačije namijenjena, sročena, zamišljena, svako je vaga na svoj kantar, nekome dovoljno malo za nju, drugom veliki apetiti a treći nikad i ne sazna za nju.
Zato, odmjeri, uzmi i to sada, ne sjutra, pogotovu ne prekosjutra.
Neka male stvari učine te takvim, pa će velje čekati u red, da postanu dio tvoje sreće.
Usput, usreći nekog kako i koliko god, smiješkom, toplom riječju, ubranom ružom, nekim stihom…
Sreća. Danas. I odmah.
