Božidar Proročić – PRIKAZ PJESNIŠTVA BORBENA VLADOVIĆA

U sklopu Crnogorsko-Hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam: Borben Vladovića

Priredio: Božidar Proročić

BORBEN VLADOVIĆ

GRAVIRANI ŠTAP

Kupili smo

gravirani štap

na svadbenom putovanju

Zapazili smo

ručku štapa

među mnoštvom suvenira

Ti si ga izvukla

a ja zapitao

što će nam taj štap?

Ni za što, odgovorila si

jednostavno je lijep

Pogledaj ovu ručku plemenita metala

kako je bogato i vješto gravirana

Je li to glava neke zvijeri?

Ugodno je ležala u dlanu

umiljata, nepoznata životinja

Cijelim dugovječnim putovanjem

držao sam tu nerazbuđenu čuvaricu

Sada ona pridržava mene

ta životinja čija čeljust

ždere moje dane

 

RUČNIK NA PLAŽI

 

Ostavio sam ručnik na plaži

zauzeo komadić spržene zemlje

za sva ljeta, sve zime, sve valove

Otišao sam u zamišljeni apartman

dimenzije srednje veličine plave boje

kao stolnjak mog nebeskog stola

Pitali me stalni stanovnici

je li ono dolje moj ručnik

i da se svatko njime služi

Zato sam ga i ostavio

odgovorio sam i odabrao samostan

uz more, mirisnu izoliranost, uz borove

čiji su prozori otvoreni za sve nedaće

 

SAMILOST

 

Iz samilosti ubit ćemo toga psa

Izašli su iz sela i stali pred liticu

Nitko nije mogao pucati

Pas je dobro poznavao pušku

koliko je puta do nje ispustio mrtvu šljuku

Lovac nije m

BORBEN VLADOVIĆ
BORBEN VLADOVIĆ

ogao podignuti oružje

težila je kao mučna ispovijed

Oči životinje tražile su čovjekove oči

Svi s te uzvisine skrenuli su pogled prema pučini

ukazao se brod kao priviđenje

ima li posada kakvog lovačkog ljubimca

je li samilost hodača po vodi manja

od one hodača po kopnu?

Mrtvac se s palube položi u more

Je li svejedno tko te ubije i kako te isprati?

Odjeknuo je hitac, ne znaju od koga

Iz pseće njuške prema obzoru

odlepršala je uginula šljuka

 

VIDIM NEBO A NEBO MENE NE VIDI

 

Uzlazio sam stubama do zadnjega kata

stokatnoga nebodera i vidio nebo

a gordo blizo nebo mene ne vidi

Uspinjao sam se uz strmu planinu

do radijskoga željeznog odašiljača

odakle idu signali na sve strane

pod nebom — ja ga vidim a ono mene ne vidi

Otišao sam na obalu oceana

bio svjedokom kako nebo dotiče more

stupio u to more al nebo mene ne vidi

Pročitao sam kako je pjesnik

gledo oblak jedan koji je krvareći ljepotu

plovio svojim i njegovim nebom

pa sam i ja bio s njima

ali nebo nije sa mnom

Hodao sam dugo dugo uzbrdo

na vrh brijega sve do bolnice

i ugledam nebo a nebo mene ne vidi

Donijeli me na zeleni otok u moru

čije je groblje u zraku između

bešumnog zelenila i nijemoga plavetnila

ležeći očima uprtim u nebo

učinilo mi se da me ovaj put vidi

ali neće ništa o tome reći

 

BUNAR SRCE

 

Moje srce ima tri bunara

jedan je u mome dvorištu

drugi je u središtu sela

treći na rubu motrišta

Svi imaju vodu do zjenica

Tri bunara ima moje srce

kad ne bi imalo tri bunara

to ne bi bilo moje srce

Srce ima tri bunara

ne bi bilo moje srce

ima tri bunara

bilo moje srce

tri bunara

tuklo srce

bunar

srce

 

Borben Vladović, pjesnik, romansijer, novelist i dramski pisac, rođen je 1943. u Splitu. Diplomirao je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu. Radio je kao urednik-dramaturg na  Hrvatskom radiju  .

Godine 2002. bio je osnivač Male knjižnice DHK a do 2008. glavni urednik. Od 2008.– 2011. godine bio je  predsjednik Društva hrvatskih književnika. Pjesme su mu prevedene na petnaestak stranih jezika. Uvrštene su u više hrvatskih i inozemnih antologija. Dobitnik je deset značajnih literarnih nagrada. Član je Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika te Književnog kruga Split. Objavio je 14 zbirki pjesama, 2 romana, 2 knjige novela i 1 knjigu drama. Emitirano mu je 9 radio-drama i komedija.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.