Gordan K Čampar – APLAUZ ZA LEGENDE – Rade Vešović – JOŠ SE ČUJU APLAUZI
Rade Vešović – Još se čuju aplauzi
Bez želje da prikaže sebe u nekom svijetlu van onog što je obasjavalo teren pod Goricom, Bilino Polje, Kantridu i stadione koji su bili poprišta širom stare Juge, ali sa majstorstvom koje je plenilo gledaoce na njima, živio je na svoj način, baratao loptom, i sanjao snove, Rade Vešović.
Od rodnog Ivangrada, preko sjajne generacije podgoričke Budućnosti, rame uz rame majstorima poput Dejana Savićevića, Dragana Vujovića, Dragoljuba Brnovića, gdje je pokazao svoj raskošni talenat i ponudio svoju fudbalsku filozofiju, preko dresa „rudara“ iz Zenice gdje se i dan danas u kafićima uz „kahfu“ prepričavaju njegove role, do Rijeke gdje su navijači kluba kraj stijene, imali priliku da i sina Marka, sa istim brojeem na dresu, gromoglasno pozdrave i prisjete se majstorija njegovog oca.
Život nas je navikao na dešavanja za koja nema objašnjenja pa i tako taj trenutak odlaska iz grada koji ga je obožavao, obilježi rođenje svojih sinova.
Teško je ne prisjetiti se, njegove energije u trenerskoj karijeri kada se predavao tom poslu, da smo očekivali da svakog trenutka utrči na teren umjesto nekog od svojih učenika.
Pamtiće se još dugo mečevi sa velikanom evropskog fudbala PSV-om, na klupi FK Zeta, njegova posvećenost da svojim Berancima pokaže fudbalski put, i golobradu ekipu Mornara odvede u viši rang.
Sjećanje na Rada je sjećanje na vrijeme kada se lopta „gurala“ na poseban način.
