“BESUDNA VREMENA” VELIZARA SREDANOVIĆA
BESUDNA VREMENA VELIZARA SREDANOVIĆA
U zdanju kuće Borislava Pekića, uz prisustvo velikog broje konzumenata literature iz pera prof. dr Velizaru Sredanoviću, priređena je večer posvećena knjizi pod naslovom Besudna vremena.
Izdavač ove publikacije je Udruženje pravnika Crne Gore koju kao glavni i odgovorni urednik potpisuje prof. dr Branislav Radulović uz recenziju Akademika Nenada Vukovića.
Nadahnut štivom prof. dr Draško Došljak reče: Besudna vremena je knjiga- istorijski roman u kojoj Sredanović kroz svoje pripovijedanje i ispovijest nekoliko Golootočana pokazuje važnost kjulture sjećanja, snagu riječi, ali nadasve hrabrost i etičnost ljudi – onih čiji su predstavnici vrhunski intelektualci, a progovorili su u ovoj knjizi. Ovo je knjiga koja opominje sve. Ne samo one iz besudnih vremena, nego i greneracije nakon njih, podvlačeći da, ćutanje nije autorov izbor.
Autor napominje između ostalog, istoriju su pisali pobjednici i tako ovladali zvaničnom verzijom prošlosti ali ne i pamćenjem.
U emotivnom izlaganju , uzrokovanom mjestom promocije i prisustvom bliskih ljudi iz Šavnika i okoline, često se sjećao detalja iz razgovora, prisjećajuči se tih susreta-razgovora sa tako briljantnim intelektualcima pri tom pominjući:
Radivoja Vukićevića, tadašnjeg ministra u vladi Crne Gore i direktora Partijske škole čiju funkciju je smatrao važnijom od ministarske.
Dr Obrena Blagojevića, pomoćnika ministra finansija Federativne Narodne Republike Jugoslavije, poslanika Savezne narodne skupštine, predsjednika Odbora Vijeća naroda za plan i finansije, člana komisije za Zadrugarstvo, koji je iako rođen u Dulutu /Minesota – SAD/ prve korake pravio u Pivi.
Vrhovnog vojnog tužioca Veljka Žižića koji se usprotivio zahtjevu Vrhovnog komandanta Armije, Josipa Broza da procesuira svoje saborce.
Tvrdeći da su, na pričama s koljena na koljeno, usmeno, odgajani junaci ove knjige, iz čega se naslućuje i moto ove knjige, Riječju, za vječnost.
Moderator večeri Pivljanka Jelena Todorović.
Nekako ostade ukus nadovezan na Borislavove riječi oslikane na zidu:
Ljudi čije tragove slijedimo
kao umjetnička djela.
Njihove stope nisu u život utisnute
one su izvajane kao što se vajaju kipovi.
odgovor.me
