IN MEMORIAM – Miodrag Mijo Kovačević – LEGENDE NE UMIRU
IN MEMORIAM – Miodrag Mijo Kovačević – LEGENDE NE UMIRU
Piše: Gordan K Čampar
Okititi se oreolom legende za života, je doživljaj koji priželjkuje bez skora svako živo biće sa vizijom, bilo u poslovnom, humanističkom, porodičnom, dobrotvornom, ili sportskom miljeu.

Jedan od takvih je i brastvenik, nadaleko čuvenih grahovskih Kovačevića, Miodrag, od milošte Mijo, čovjek bez kog se nije moglo zamisliti bilo kakva inicijativa vezana za aktivnosti, sa čijim se savjetom i toplom riječju obično završavala i počinjala plemenska besjeda.
Kako je sa ponosom nosio prezime koji su mu preci ostavili zakićeno mnogim medaljama, za pošteno i junačko držanje u teškim trenucima, tako su i Kovačevići neizmjerno ponosni na njegova činjenja.
Plijenio je u svakom trenu, kako korakom po planinskim vrletima, tako i mudrom riječju kao starješina u raznim okolnostima, prijateljskim stiskom ruke, bratskim zagrljjem.
A činio je za pamćenje, te je veliki broj odlikovanja , koja su krasila revere uvijek gospodski zategnutog kaputa bio dokaz o načinu njegovog bitisanja.
Od ,,Ordena Republike sa bronzanim vijencem”, preko ,,Ordena rada sa srebrnim zracima”, ,,Male plakete JNA”, ,,Plakete bezbjednosti – 13 maj”, ,,Srebrnog ordena Lovačkog saveza Jugoslavije”, ,,Jubilarne plakete Specijalne antiterorističke jedinice”, do velikog broja priznanja za nemjerljiv doprinos planinarskom sportu u Crnoj Gori i regionu, Značke zlatnog i srebrnopg sjaja Planinarskog saveza Jugoslavije te najveće nagrade Planinarskog saveza Crne Gore, ,,Povelje za životno djelo u oblasti planinarstva”.

Mijo je rođen 1933. godine u Kosovskoj Mitrovici, Višu realnu gimnaziju završio u Nikšiću a diplomirao pravo na beogradskom univerzitetu. Svoj talenat i privrženost uniformi ozvaničio je diplomom ŠRO u Bileći.
U bogatoj poslovnoj biografiji ostaće zabilježeno da je svojim predanim radom svaku od profesija činio naoko jednostavnom, pa bilo to da se radilo o turizmu, pedagogiji, odgovornim funkcijama u sektoru bezbjednosti ili privredi.
Njegova strast prema visinama, najprije kao člana mnogih ekspedicija, od davne 1951. godine kada je postao član PSD Javorka, te vodiča i organizatora mnogih pohoda, do najodgovornijih funkcija u planinarskim forumima.
Bio je član velikog broja PSD od pomenutog ,,Javorka”, ,,Gučeva”, društva na Pravnom fakultetu u Beogradu, ,,Planinke” iz Studentskog grada, te ,,Komova” kojeg je uz nekoliko planinarskih entuzijasta reorganizovao u gradsko društvo otvorenog tipa, PD ,,Gorice” kojeg je i osnovao, do ispunjene želje, da pod stare dane postane ,,Visokogorac” i na kraju veliki broj počasnih titula u društvima regiona.
Između velikog broja ostvarenih planinarskih dosega, uvijek je izdvajao svoje učešće u ekspediciji pri osvajanju Mon Blana i do tada neosvojivog kanjona Nevideo.
Ostavio je budućim naraštajima veliki broj tekstova i publikacija na temu planinarstva, markirao stotinama kilometara staza po vrletima Balkana, kako bi im bilo lakše da se bave tim nebeskim sportom.
Za sve ovo i mnogo toga nenabrojanog Miju je trebalo 88 godina viteškog života, 70 i koju godinu više djelovanja u planinarenju, 40 i nešto bavljenja raznim profesijama.
Definitivno postao je legenda za života, a legende ne umiru.