NEMAM NIŠTA SITNIJE OD ŽIVOTA – RATKO DRAŠKOVIĆ – Gordan K. Čampar
NEMAM NIŠTA SITNIJE OD ŽIVOTA
U principu je presuda, da je svakom vremenu odbrojano kada se rađaju heroji jer se zasigurno nalazi u blatu, ali sa druge strane je više nego dobro da bi ostatak svijeta znao da je heroj ipak teško biti.
Lako je podići pušku negdje na braniku, isprsiti se nekoj nevolji, biti glasan, jer se to na kraju krajeva potajno i očekuje od gorštaka sa ovih brda, ali dati dio sebe da bi neko drugi imao pravo na život, to je više od heroja.
Tako je čovjek viteškog duha, koji je pokazao baveći se plemenitom vještinom, zbog takvih se ona takvim imenom i naziva, gordo koračajući nikšićkom kaldrmom, bez zadrške, iskonskog vrednovanja, našao potrebu da pokloni život jednoj sugrađanki koju maltene nije ni poznavao, za nas je to čin koji se vrednuje kao herojski, ali očigledno je za našeg junaka to sasvim normalno ponašanje i očekivanje od njega.
Skromno kao da ustupa čašu vode žednom a ne da udahnjuje život jednom biću, sa onim dječačkim osmijehom na koji smo navikli posle svih njegovih borbi.
I ova borba je bez korica, sa epilogom, da se Radmili vrati nada u život.
Njegove riječi ,,znao sam da ćemo uspjeti“, dovoljno govore o urođenom optimizmu ovog rođenog humaniste, kojem ovo nije prvi put da čini djela koja su za divljenje, ali moramo priznati da je ovog puta otišao korak dalje.
Šta na kraju, srdačan stisak ruke, bokserskom majstoru i čovjeku koji vraća nadu u ljude, Ratku Draškoviću, sa opaskom da mi je teško prežaliti što te decembarske noći u Cirihu, iako sam bio blizu nijesam bio uz njega dok je držao čas boksa čuvenom borcu Durmazu.
Veliki postoje da mi mali znali gdje im je mjesto.
