UMIJEĆE, TRAJANJE I VJEČNOST VOJA STANIĆA – Gordan K. Čampar
UMIJEĆE, TRAJANJE I VJEČNOST VOJA STANIĆA
Ilustracija: Rakočević Slavenko Rakoč
Vojo, umijeće za divljenje, trajanje jedan vijek i koja godina više i djelo koje neće pristati na tamu.
Prvi koraci načinjeni davne 1924. u Podgorici, potom nikšićka kaldrma puna izazova, na red dolaze dani kada više nije golobrad, s kačketom sivim i petokrakom na njemu ravno u boj da se odupre sili zla, s ugljem malenim u džepu od šinjela, da vječnosti pokloni lica boraca Šeste crnogorske udarne brigade.
Poslijeratno doba željan pravde poklanja jedno vrijeme studijama prava, ali na svu sreću današnjice pridružuje se družini profesora Alojza Dolinara, te se bavi skulpturom na sebi svojstven i briljantan način, opraštajuči se od nje iznenada izradom skulpture saborca Jovana Tomaševića.
Smiraj nalazi u svojim slikama, novskim skalinama i mirisu soli kao vječitoj inspiraciji. Pravio je konstrukciju stvarnog i zamišljenog, nije robovao formi, poistovjećivali ga sa René Magritte i Giorgio de Chirico, ali; on je bio Vojo.
Za nauk je svaka njegova riječ, njegove slike što na romane liče, za poštovanje je njegov način bivstvovanja i djelo usađeno u crnogorsku bit.
Milovao je slikama, onako dobrodušan, čovjekoljubljiv.
Na nama je koliko ćemo pamtiti, a on se za ovozemaljskog života potrudio da ostane vječan.
