KOLUMNA -Gordan K. Čampar – PADE I ONA
PADE I ONA
Odolijevala je ratnim dejstvima, savezničkom bombardovanju, plamenu koji je pojeo unutrašnjost, prkosila vremenu, izazivala divljenje, podsjećala na staru čaršiju još iz Mirkovog vremena, sa triforom koja je nadgledala Bokešku, sa dva datuma na sebi aludirajući na vrijeme trajanja gradnje, ali je tom odupiranju došao kraj.
Zašto?
Zato što je došlo vrijeme onih čija je religija; kvadrat, zato što nečijom nebrigom ili neumijećem to; nije više važno, zato što „mali ljudi“ nemaju vremena za „velike stvari“, zato što vlada uvjerenje da će to neko drugi završiti i da nije potrebno stati na barikadi za očuvanje istorije jednog vremena, jednog grada.
Bez riječi objašnjenja, bez pozivanja na odgovornost, bez okupljanja građana kojima je izgleda postalo sve preče od njih samih, bez stida činjeti takva nedjela.
Oronula jeste bila, ali i za to postoje protokoli koji se bave tom problematikom, a ne da to bude hir nekog investitora ( niti znam ko je, niti imam ličnog animuziteta) nego samo želju da postanemo svjesni da nam ovaj sadašnji svijet oduzima komad po komad djetinjstva, priča, vidokruga.
Pitanje koje se nameće; je li se morao čekati zadnji trenutak kada je i zub vremena bio protiv nje.
Dokle?
Dok se savjest ne probudi iz sna, i dok svijest ne uzme stvari u svoje ruke.
