OMAŽ – DRAGOLJUB DULE POPOVIĆ – IVANGRADSKA NOĆ, APLAUZI, SUZE, ZAGRLJAJI…
Da tekst napisan prije desetinu dana Ivangrađani svaka čast nije bio pusta fraza nego velika zbilja, pokazala je još jedna noć za pamćenje, omaž Dragoljubu Duletu Popoviću, tragično preminulom sokolu iz jata IVANGRADSKIH SOKOLOVA, koji su ujedno sa NVO 21. MAJ iz Zatona I organizatori večeri.
Kada je moderator večeri crnogorski pjesnik Gordan K. Čampar načeo tišinu stihovima;
…raširi krila sokole sivi
zagrli ljude i one druge
zagrli osmijeh
zagrli nevolje i jade…
uz obrazloženje da Dule nije volio tišinu pozvao prisutne da aplauzom odaju počast Sokolu, zatresla se sala Ivangrad, hotela Berane, a mnogima potekle suze, pogotovu kada je nakon toga vokalni solista Petar Dević otpjevao Duletovu pjesmu ...što te nema…što te nema...
Ivangradski rizničar Adem Ado Softić se u obraćanju prisjećao tih dana; U Beranama je bilo zaljubljenika u motore davno prije Drugog svjetskog rata. Organizovanih moto trka i kroseva bilo je još krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, kad su beranskim ulicama redovno održavana republička takmičenja u brzini, a motociklisti dizali prašinu za sobom i mamili uzdahe Beranaca i Beranki, napominjući detalje iz istorijata SOKOLOVA, da su zvanični osnivači: Belo Ćeman, Saša Vasilijević, Bara Korać i Bebo Radević registrovali Moto klub “Sokolovi”, za čijeg je predsjednika izabran Aleksandar Saša Vasilijević. Prvu od sedam motorijada i kroseva organizovali su već narednog ljeta 2014. ali su pored trka odmah počeli i sa humanitarnim akcijama po kojima su i danas poznati i prepoznati širom Crne Gore i okruženja. A onda, 2016. godine, su se razišli. Nakon Sašinog odlaska, kormilo “Sokolova” sa preostalim 21. bajkerom preuzeo je Dule i unio u klub novu energiju, harizmu i entuzijazam,
Dule i „Sokolovi“ su uvijek bili žestoki momci velikog srca, tvrdi Ado i ističe da je toliko humanosti u radu kao što je slučaj sa Sokolovima vrlo teško sresti.
Nema te olovke ni papira koje bi mogle zabilježiti šta bih sve u ovom trenutku želio reći, počeo je više nego emotivnim obraćanjem član Sokolova, Duletov saborac Emir Hadrović, ističući ponos što je bio sa Duletom rame uz rame u mnogim bitkama, koga su vidno tužnog, posjetioci u nekoliko navrata gromoglasnim aplauzima hrabrili da govor privede kraju.
U ime organizatora zatonske NVO 21. Maj, prisutne je pozdravio i izrazio veliku zahvalnost na odzivu Ivan Bojović, uz to se osvrćući na dane kada se rađalo prijateljstvo između te dvije družine, nazivajući ih braćom, dok su se na ekranu ređale fotografije na kojima Sokolovi predvođeni Duletom tradicionalno donose fudbalsku loptu na poprište Majskih susreta u Zatonu.
Čampar se u jednom trenutku rečenicom iz jednog od nastavaka iz feljtona Aplauz za legende naslovljenim Sokolovi salomili krila, zapitao; gdje su se u tom trenutuku sakrile bezbrojne molitve, da ga bog čuva, sa usana onih koje je nesebično pomagao, ne birajući ni priliku ni vrijeme.
O vremenima iz đačke i studentske klupe govorio je Dado Šćekić, uz često podvlačenje Duletovih ljudskih i radnih kvaliteta, te dobrotu koju je nosio u sebi. Prisjećajući se Duletovog ushićenja kada je od oca dobio jednog dana igračku – motor, koji mu na koncu iako velika ljubav, dođe glave.
Na kraju se brat – soko Marko u ime porodice Popović, uz suze citirajući riječi iz pomenutog feljtona; letjeće Sokolovi, brujaće mortori, mirisaće benzin, ali više neće biti isto. Taj komad asfalta u Božovića polju, nadomak toplog zagrljaja doma, promijenilo sve, tvrdeći da je stara narodna; vrijeme liječi sve, laž, bol za bratom nikad ne prestaje, zahvalio prisutnima, sa željom da se njima na dobro sve vraća.
Jedna noć, aplauzi, suze, zagrljaji…
odgovor.me
