IZBOR IZ POEZIJE – Ana A. Ičević Vuković
…iz pera Ane A. Ičević Vuković
* * * * *
Neki su se sapleli o pramen kose
nisu izustili ni danas svoje priče.
Možda su htjeli biti neki svoji
da im ožiljci ni sa čijim ne liče.
Drugi su često koračali dugo
dok uz vjetar ljutito brbljaju u bradu.
Znam da su čuvali, eto, svoja leđa
da ih ne otkriju ili ne ukradu.
Pa na trećoj strani opet novi soj
koji stalno plaču jer ih srce boli.
Mislili da znaju na šta liči svijet
ako i pokušaju nekoga da vole.
Na istoku se rijetko ali vrlo glasno
biju borbe suza, skrivenih u stih.
Pročitam po nekad neku tešku kaplju
što sija ljepše i drugačije od svih.
Čuda postoje, ko bi reko na glas
a da ne postidi, u džep ruke stavi.
I ćutaće lakše, nego da se slomi
na zvuk koji nosi, u duši i glavi.
* * * * *
JA
Bolnica za dušu,
ludnica za misli,
bioskop za srce,
pijaca za riječi,
škola za snove,
kafana za stih,
ulica za tišinu,
ljubav za tebe.
Ja.
* * * * *
Bolje da ide niz kožu
nego „niz dlaku“.
Uz gromki smijeh,
za lijek
i snove na dlanu,
po noći, u danu.
Da ne govorim
za mir,
parče čežnje na čelo
moje odijelo.
* * * * *
Za glumišta svjetskih mora
i prozore visokih gora,
rodih!
U nebeske svodove
da daje zdrave plodove,
osokolih!
Sa širokim vjetrom snage
u zagrljaje velike, drage,
naučih!
Da dodiruje i liječi smijehom
i ne upozna sa grijehom,
sačuvah!
* * * * *
Nije sramno pasti na nos,
okliznuti se na sopstveni hir,
ali je čudno i po malo strašno
ne naći nikad spokoj ni mir.
Znam da je teško brisati ruke
u lokvi, u čošku kraj vrata,
ali prije nego uđeš, okači kaput
tu gdje treba, kraj starog sata.
Ne zaboravljati odakle krećeš
kad noga pređe preko praga,
nije teško, samo se sjeti
koja je riječ tiha ali draga.
Samo u krug, opet se vraćaj
istim putem jer tako je lakše,
i licu i zidovima bijele boje
tu je sve tvoje, moje i naše.
