Gordan K. Čampar – APLAUZ ZA LEGENDE(XIX) – Alija Ale Mahmutović – RUKA NA RAMENU
Gordan K. Čampar – APLAUZ ZA LEGENDE – Alija Ale Mahmutović – RUKA NA RAMENU
I Vrbas je stao na tren, golubovi sklopili krila, ribe uzalud gledale put obale, mačak podvio rep, iz grla osam hodža nije tažen oprost za njega već halal od njega, u daljini su odzvanjala zvona, nevjerica dobila korak banjalučkom kaldrmom, gorke kapi u očima, suve usne, neka riječ na vrh jezika i čitulje na kojim je pisalo; Alija Ale Mahmutović, i na svakoj od reda „hvala ti“.
I pitanje, ko će sada tako zagrliti ljude, spustiti ruku na rame, nerijetko poljubiti ruku, razgovarati sa golubovima, okupljati ribe, brojati registarske tablice, pitati za zdravlje, regulisati saobraćaj, podijeliti čokoladicu, zadržati sličicu sa motivima „životinjskog carstva“.
Ali sjećanja neće utihnuti, sve je to urezano u pamćenje Banjalučana, nevažno gdje su pogledi uprti put minareta ili zvonika, sa bilo koje strane ulice, nedostajanje će rasti iz dana u dan, jer tog očekivanog susreta neće više biti.
I biće Banja Luke, i Vrbas će nastaviti da teče, golubovi i ribe tražiti svog druga, mačak obilaziti hum na kojem je dječačkim rukopisom od sličica životinja piše „hvala“, ali nije moguće ikad više biti isto.
Jedno vrijeme, ulice jednog grada, susreti, iskonski „čista“ duša, i velika praznina.