IZBOR IZ POEZIJE – Marin Caveliš

…iz pera Marina Caveliša…

PJESNICI I PTICE

Teško je biti pjesnik i ptica.
Letjet’ i pjevat’ iznad ljudi zlih.
Molit’ za osmijeh smrknuta lica.
Za mali osmjeh poklanjat’ stih.

Nije baš lako razumjeti ljude.
Neki tek tako ubijaju ptice.
A one pjevaju kao da su lude.
Pjevaju jednako i za svoje ubice.

I ne ljute se ptice na njih.
Zli su zli, moraju zlo raditi.
Ali nije lako živjeti kraj zlih
i pjesmom se od zla braniti.

Teško je biti pjesnik i ptica.
Letjeti i pjevati iznad ljudi zlih.
Sa visine gledati smrknuta lica
što ne čuju ni cvrkut ni stih.

MOJA SOBA

U mojoj sobi
događaju se snovi.
Često isti, stari.
Ponekad, neki novi.

Iluzije moje
i ideje nove
po sobi se roje
slikajući snove.

Oko mene lebde,
bore se sa mrakom,
dok vrijeme ide
nečujnim korakom.

MOJA VJERNA SAMOĆA

Moja samoća
je kao vjeran pas.
Svuda me prati.
Ako neko slučajno
zastane kraj nas
ona strpljivo čeka
ili se sama
našem domu vrati.

A tamo me zagrli
i čvrsto me grli
dok uzalud čekamo
da neko dođe.
U zagrljaju njenom
maštam u svemu…
I vrijeme prođe.

I ako ponekad
pomislim o nama,
na one dane
kad smo srećni bili,
moja samoća
ostane sama
i ljubomorno cvili.

Kao sve samoće
i moja je ista.
Opojno spokojna,
bezbjedna i čista.
Samoća je moj porok.
Ona mi prija.
Volim njen pusti otok
sa nebom od iluzija.