„DOBRIČINE“- JOŠ JEDNA DOBRA KNJIGA POEZIJE BRAHA ADROVIĆA
„DOBRIČINE“- JOŠ JEDNA DOBRA KNJIGA POEZIJE BRAHA ADROVIĆA
U izdanju IŠP preduzeća „Pegaz“ iz Bijelog Polja, upravo je izašla iz štampe knjiga poezije „DOBRIČINE“ beranskog književnika Braha Adrovića, devetnaesta po redu knjiga ovog autora, a sedamnaesta samostalna zbirka poezije u kojoj je objavljeno 85 njegovih novih pjesama. Sredstva za štampanje ove vrijedne knjige obezbijedilo je Ministarstvo kulture Vlade Crne Gore na redovnom godišnjem konkursu konkursu „Razvoj kulture na sjeveru“.
Veoma sadržajan predgovor za ovo najnovije izdanje Adrovićeve poezije, napisala je prof. dr Sofija Kalezić, univerzitetska profesorica iz Podgorice, a recenzije Žarfko Dragižević, književnik i književni kritičar iz Nikšića i dr Blagoje Vujisić, književnik i književni kritičar iz Bijelog Polja, rješenje korica uradio je mr Irvin Masličić, dok je prelom i tehničku obradu izvršio Velimir Drobnjak.
Naglašena misaonost i emotivnost
U svom predgovoru prof. dr Sofija Kalezić je zapisala da „zbirka pjesama „Dobričine“ predstavlja dragocjen doprinos ukupnom pjesnikovom književnom angažmanu, u šta prije svega spada kristalizacija i definisanje njegovog poetskog izraza. Adrovićeva poezija je tečna, pitka i neposredna, dok stalna smjena statičkih i dinamičkih motiva svjedoči o uspjeloj kompoziciji, te naglašenoj misaonosti i emotivnosti, zapisala je dr Kalezić.
Ona dalje ističe da emocionalni moment pri recipiranju zbirke „Dobričine“ igra značajnu ulogu. Adrovićeve pjesme izazivaju osjećanja sadržana u samim poetskim ostvarenjima, koja se javljaju u čitaocu tokom uživanja u njihovoj melodičnosti, ritmu i značenju.
„Zbirka jednim dijelom predstavlja takozvano angažovano pjesništvo, blisko čitaocima svih vremena i podneblja, usmjereno na podsticanje lične i kolektivne odgovornosti, formirajući ambijent u kojem živimo. Međutim, više od navedenog izražena je njegova briga o duhovnom, emotivnom i ljudskom aspektu čovjekovog bića, koje jedino u sadejstvu s drugom osobom ostvaruje svoj puni smisao.
Odnos kritičke procjene estetičkih vrijednosti u ovoj poeziji nije teško uspostaviti jer gotovo sve autorove pjesme zrače naglašenom melodičnošću, ritmičnošću i strukturnom skladnošću, dok vizuelne ptredstavee prelaze u simbolički orjentisane iskaze…Takođe u njima je primijetna latentna dramatičnost iskaza, proistekla iz svijsti o nesigursnosti i relativnosti važenja određenih viđenja svijeta u svoj njegovoj konkretnosti i surovosti…skolonost ka lapidarno formulisanim ostvarenjima, u kojima je ispoljeno jedno osjećanje ili misao, karakteriše minijature..
Pjesničke strukture u zbirci „Doibričine“ poistovećene su kako s predmetom pjevanja, tako i ciklusima motivskih krugova, koji u sebi zatvaraju podređeni isječak iz života. Istovremeno, u njima je poistignut uspio stzvaralački stepen lirske organizovanosti ideja i slika. Otuda cjelokupni poetski opus Braha Adrovića treba tretirati kao izraz jednog individualnog lirskog svijeta i autentičnu sveru pjesnikovog poetskog bića, ui sklopu njegovog žanrovski i problemski raznovrsnog opusa“, zapisala je ,pored ostalog, prof dr. Sofija Kalezić.
Poetsko zagovaranje dobrote i čovječnosti
U recenziji dr Blagoja Vujisića, koja je prvobitno bila namijenjena kao preporuka na konkursu Ministarstva kulture, a koju je autor s pravom uvrstio u recenzije . Dr Blagoje Vujisić između ostalog ističe da „ autor ovom zbirkom zagovara dobro, dobročinstvo i dobre ljude na ovome svijetu, pa počinje knjigu sa dobrodošlicom dobrim ljudima, dobričinama kako pjesnik kaže, , jer samo na njima je moguć opstanak svijeta, a one druge, svaštočine i bahate, opominje da ne čine zlo jer „ Stići će ih tuđa muka“. Otuda i naziv knjige „Dobričine“ ( u značenju: poštenjačine, duše od ljudi, pravednici, pravdoljupci, sveci, pravdoljupci, oni koji su oličenje vrlina), koji u najvećoj mjeri odražava pjesnikovu želju za dobrotom. Kažem – u najvećoj , jer da je ta želja uiobičajena, onda bi naziv zbirke glasio „Dobri ljudi“, što bi bilo manje poetično i manje djelotvorno na čitaoca“, zapisao je dr Vujisić i dodao da se „pjesnikov optimizam skriva u svakoj njegovoj pjesmi, pa i onim pjesmama u kojima slika mračnu stranu naše današnjice. Njegov optimizam je relan, iskren i pozitivan jer navodi čitaoce da prepoznaju ljepote jedni u drugima i ljepote svijeta i života. Neke od ovih pjesama, zaključuje dr Vujisić, imaju antologijsku vrijednost a neke bi mogle ući i u školske čitanke“.
Uz ove, pohvalne ocjene najnovije knjige poezije Braha Adrovića da kažemo i to da je pjesnik i klnjiževni kritičar Žarko Dragićević u svojoj recenziiji napisao pravu malu odu stvaralaštvu ovog pjesnika: „U svoj umjetnički izraz Braho Adrović je utkao čovječnost, tu posebnu emociju koja umjetničko djelo čini trajnim i istovremeno je trag, zapisao je Dragićević i dodao da „ Stvaračaštvo i prepoznatljivost književnog stila Braha Adrovića u crnogorskoj istoriji književnosti je neizbrisivi trag u vremenu i savremena melodija koja harmonično prati duh vremena i uzdiže dušu naroda kao barikadu poplavi literarnog kiča, šunda i besmislenosti. Brahova poezija je zastava na savremenoj barikadi naroda koji ne dozvoljava „futurističkoj besmislenosti“ da u prah i neprepoznatljivost pretvori neprolaznu antičku i čistu misao narodske mudrosti oslobođenu od trivijalne fantazmogorije u kojoj čovjek gubi osobenosti bića i postaje robot nametnutih šablona stvaranja po istoj matrici „ što nerjasnije – to se sve više psihopatologija svakodnevnog života“ udaljava od čovječnosti i umjetničkih vrlina utemeljenih i razvijenih od dana postanka. Braho Adrović je na barikadi rafinirane mudrosti “stegonoša“ čija stvaralačka priroda živo i slobodno vijori ispred „futurističkog besmisla“ i uzaludnog trošenja štamparskog papira i kvalitetno prepariranih slikarskih površina na kojim uskoro čovječanstvo neće vidjeti ništa jasno i ništa normalno.
Braho Adrović svoje pjesme i priče govori na međunarodnoj sceni, u provincijskom atrijumu, u kafani i domovima znanih i neznanih prijatelja. Žive pjesme i misaone poruke koje neće ispravljati vrijeme – one će osvijestiti i popravljati čovjeka u apokaliptičnom vremenu koje dolazi. Njegove pjesme odražavaju burno vrijeme kroz koje smo prolazili i koje nas je potresalo u posljednja dva vijeka. Zaboravili smo ili potisnuli mnogre od tih događaja, međutim, žive su pjesme i priče o „vrzinom kolu“nemoralnih ljudi i neprolaznom duhu slobodnog čovjeka“, zapisao je Žarko Dragižević.