STEVANU RADUSINOVIĆU – Nela Krnić

 

STEVANU RADUSINOVIĆU

Toga dana kada su te položili u voljenu nam zemlju crnogorsku

I metnuli teške krše na tvoje nježno biće 

Tvoju majku presjekao je tupi bol u utrobi

U samoći staračkoga doma 

Gdje čovjek dolazi da ne bi bio sam

I dunuo je neki čudni vjetar, nešto poput lahora

Šuma je zašuštala glasno

A ja sam znala da to nije vjetar

To duša tvoja tražila je Sanju 

Da prigrli njeno lijepo lice

 

I te tvoje ruke

I njih si nekako produžio

Ionako si bio sav dugačak i spetljan

Jeste, ti si glumac

Ali mene ne možeš prevariti

Tvoje ruke brisale su sestrinske suze 

 

Sunce je gorelo na nebu

I lica su nam se krivila od žege, nevjerice i bola

A ona

Odjenula je dugu crnu haljinu od čipke

Da isprati brata  

Jedinca

Onako kako to rade Crnogorke

 

Onda se zaustavila na ulazu u seosko groblje, savila krhko tijelo i zakukala

ni naprijed ni nazad 

nikud nije bilo puta

„Kuku meni majko, ja sam sama na ovom svijetu!“

 

Nebo se pocijepalo.

 

Stevane, nije šala, stvarno nije šala

Molim te, reci Sanji 

Ti joj reci, da početak i kraj ne postoje

 

Stojim na ovim daskama danas

Vjerujte, ovo je neka uvrnuta, loše režirana predstava  

Potrudiću se da budem jasna

Moj drug Stevan Radusinović nema kraj

On se ne završava

 

Evo, za ovih devet dana vidjela sam te u Njegoševoj, onda u Bokeškoj ulici

Nešto si vikao na Kišu

Ona, jadna, stara, zalijepila se za ulicu i ne može da se pomjeri

Onda si prošao pored moje zgrade biciklom

Trčao da udomiš sirote kučiće koje su našli negdje na Zlatici

Posjetio majku, poljubio je u čelo

Onda si prevodio nešto sa francuskog

Stigao do Sanje, do Tivta, eto tek da se javiš

Popio kafu s Dubravkom, pričali ste o tim tvojim master studijama režije

Svratio na Cetinje da se konsultuješ nešto s Popajem

Stigao si i do Komana da sve dobro razbistriš s Acom 

Ručao kod Nataše, samo ti znaš kako si se strmoglavio do Podgorice

Ona je nešto komponovala, a ti hoćeš sve da odslušaš, s pažnjom i prvi 

Sreo si i Lenu pod Goricom, još jednom ustuknuo pred njenim stihovima

Uveče si svratio do Anice Vukotić, prepričavala ti je svoju novu predstavu

Znam, oduševljen si 

Istina, mene nisi zvao

Sigurno si zauzet

Sigurna sam, spremaš neku novu ulogu

 

Vidite, ja baš i ne umijem bez moga druga Stevana

Više od 30 godina on je tu

Da sasluša

Čuje

Zagrli 

Prigrli

Voli

Sve nas

Ja znam da bi mi danas zamjerio kada bih rekla da će nas njegovo fizičko odsustvo odvojiti od njega

Jer NEĆE

 

Naš Stevica 

Otkačen i šandrcav

Na prvu

Lucidan, duboko intelektualan i osjećajan

Na drugu i sve ostale

 

Korak ispred vremena

Produhovljeni misionar

Mag pozorišne scene

Plemeniti vitez života

U svemu i svačemu vidio je dobro

U svakom prokletom ljudskom biću nalazio je dobrotu

Jer on sam bio je DOBROTA

LJUBAV

 

Podgorice,

Crna Goro,

Ne zaboravi Stevana Radusinovića

Taj se jednom rađa.