KOLUMNA – Gordan K. Čampar – PJESNIK – ZANATLIJA ILI USUD
Pjesnik – zanatlija ili usud
Nijesu pjesnici meteorolozi, ne nagađaju oni vrijeme, ne predviđaju kada će đavo početi da raznosi šalu, nemaju naviku nositi rukavice, dovoljno je samo komad papira, ne mora biti čist i bijel, kap mastila u bilo kom obliku.
I uz to samo bijes i zakovani pogled negdje daleko, jer se obično blizu ne nazire ništa, o tom blizu pišu naručeni pjesnici, da bi ušli u predvorje svečane sale za dodjelu neke naručene nagrade, našli se na objavi neke od društvenih mreža sa otkupljenim sertifikatom (za par dolara) o izvrsnosti, našli pod rukom prijatelja koji ih porede sa Jesenjinom, neki benifit njima dovoljan i prazna riječ.
Otuda pitanje, da li je to dovoljno društvu i vremenu, da li je takva porota uopšte potrebna, kome to oni presuđuju, šta to vide, koji alat koriste,i čemu sve to.
Pjesnik nema straha, ogrnut je brigom za druge, on je uvijek na kraju priče, kada ga stigne usud, što svoja, što tuđa, samo što je vidi mnogo ranije i zna da je mamac ali je progune.
Nemojmo zidati pjesme, pišimo ih i bolujmo, možda tada budu ljekovitije, možda ostaviti prazan papir ili zgužvati na vrijeme.
