PREDSTAVLJENO TROKNJIŽJE MR ŽELJKA RUTOVIĆA
PREDSTAVLJENO TROKNJIŽJE MR ŽELJKA RUTOVIĆA
Umjetnički paviljon Polimskog muzeja u Beranama je bio premalen da primi sve one koji su imali namjeru, bliže saznati nešto o promišljanju znamenitog crnogorskog kulturologa i publiciste mr Željka Rutovića i upoznati se u jako zanimljivoj formi interaktivnog razgovora promotera i autora, sa sadržajem publikacija: Homo mašina, Digitalni demos i Ukidanje čovjeka.
O temi knjige Ukidanje čovjeka i uticaju AI na stvaralaštvo prof. dr Draško Došljak između ostalog kaže: Vještačku inteligenciju danas više ne vidimo samo kao naučnofantastični motiv, već kao aktivnog učesnika u procesu pisanja. Ona se koristi za generisanje zapleta, stilsku obradu teksta, pa, čak, i pisanje čitavih poglavlja i knjiga. Ipak, kritičari ističu da AI, bez obzira na složenost, funkcioniše na bazi statističke vjerovatnoće. Ona ne „osjeća“ tugu koju opisuje, niti poznaje težinu egzistencijalne krize; ona samo prepoznaje obrasce po kojima su te emocije ranije opisane u milionima ljudskih tekstova koji se nalaze u nekim bazama.
Podvlačeći da ipak: Književno djelo u doba vještačke inteligencije ne gubi na značaju; naprotiv, ono dobija novu dimenziju. Dok god je svrha književnosti da komunicira istinu o ljudskom postojanju, čovjek će ostati nezamjenjiv autor. AI može napisati savršenu rečenicu, ali samo ljudsko srce zna zašto je ta rečenica važna.
Ugledni novinar i publicista Saša Radunović je svoj utisak načeo aforizmom iz Rutovićeve zbirke Postumno: Da bi u zemlji imali uspješne, pametni odlaze iz zemlje, pojašnjavajući razlog: Da bih dodatno ukazao na širok spektar interesovanja, izuzetno i široko obrazovanje, individualnost, visprenost kako u usmenoj, tako i pisanoj formi ovog erudite u pravom i punom smislu te riječi, što znači osobe sklone kritičkom razmišljanju, sintezi znanja iz različitih oblasti i povezivanju činjenica u širi kontekst.
Kada bih u jednoj rečenici morao da definišem tako višeslojnu personu kakvu predstavlja gospodin Rutović, onda bih ga nazvao sociologom među filozofima ili filozofom među sociolozima, ali bih i tada, znam, ostao nedorečen. Obraćajući se autoru na kraju izlaganja riječima, koje zvuče kao upozorenje: Gospodine Rutoviću, parafraziraću jednog od recezenata Vaših knjiga: „Želio bih da se ne ostvare Željkove analize i tekstovi iz pomenutih knjiga. A, strah me je da hoće“!
Iz ugla likovnjaka akademski slikar Irvin Masličić dolazi do tvrdnje: Od samog početka izuma mašina i razvoja tehnologija bilo je jasno da će umjetničko stvaralaštvo biti ugroženo od sistema industrijske proizvodnje. Hegel, a kasnije Raskin i Moris, imali su filozofske rasprave o mogućoj krizi, pa čak i o umiranju umjetnosti. Ova nepomirljivost kao da postaje sve oštrija: krajnja kriza onoga što je poznato kao tehnički sistem umjetnosti objektivno je izvjesna.
Mi ne možemo predvidjeti budućnost ali možemo sa sigurnošću reći da umjetnost kao vid individualnog izražavanja i kao sredstvo međusobne komunikacije do sada nije zamjenjena nekim drugim vrijednostima. U stvari, sistem vrijednosti je zapao u krizu uporedo sa umjetnošću.
Branka Bogavac, akademkinja DANU, je zbog nemogućnosti prisustva, stanovnik Pariza, poslala pozdrav u elektronskoj formi ove integralne sadržine:
Dobro veče moji Beranci, dobro veče dragi Željko, dragi Draško, dragi Irvine, dragi Saša i dragi Amere.
Kada sam vidjela najavu ove večeri zažljeljela sam da budem sa vama. Magični slučaj je htio da ste ovdje okupljeni svi vi, moji dragocjeni prijatelji, što ste dokazali mnogo puta. Večeras sam željela da vam se obratim sa nekoliko riječi o Željku Rutoviću. Moj susret i lični dozivljaj osobenog jezika tog svestranog čovjeka.
Pošto živim u inostranstvu i na stranom jeziku dugo vremena, susret sa Željkovim tekstovima, odnosno njegovim jezikom, bio je za mene jedan lirski zemljotres. Događalo mi se da čitam bez daha neki njegov tekst, diveći se riječima i mislima, stilu, svemu što nam daruje njegovo veliko duhovno bogatstvo. Skoro svaki put kad bih pročitala neki njegov tekst doživjela sam ga kao lični poklon. Zaključila sam da me ljepota njegovog jezika potresa, jer samo ljepota ima tu moć. Željko je veliki majstor riječi, istinski umjetnik jezika, jer umije da pronađe pravu riječ i njen najdublji smisao. Taj lijepi jezik je njegov lični pečat. Željko je znao da gleda, da sluša, dodiruje, osjeća da bi stekao i prenosio tako veliko kulturno blago.
Kasnije sam otkrila i Željkove portrete, on u njih unosi i dio sebe. Pomenuću samo onaj o Halidu Bešliću i njegovoj dobroti, koji je u priličnoj mjeri i autoportret pisca.
Zahvaljujem svima vama na pažnji i od srca vam želim prijatno veče. Svakako ću biti sa vama, daljina je uvijek manja od zavičaja !
Vaša Branka Bogavac
Zaključak bi mogao stati u jednoj autorovom navodu: U tom poredku i kraju epohe čovjeka kao autonomnog i slobodnog bića i ulaska u novu paradigmu postčovječanstva, današnji čovjek je izraz socio-digitalno-mutimedijskog inženjeringa kao prostora manipulacije u kojem se brišu granice izmedu čovjeka i mašine, istine i iluzije, slobode i kontrole…
Ta noć nam je pomogla da svrstamo neke stvari jednu pored druge, možda nerado ali predviđanja jednog od najuglednijih istraživača društvenog fenomena Željka Rutovića su već tu:
Digitalni demos – društvo koje se okuplja, komunicira i djeluje putem interneta i društvenih mreža. Naglašava promjene u demokratiji i javnom mišljenju u digitalnoj eri.
Homo mašina – ukazuje na savremenog čovjeka koji sve više funkcioniše poput mašine, pod uticajem tehnologije, rutine i automatizovanog načina života. Fokus je na gubitku spontanosti i humanosti.
Ukidanje čovjeka” – bavi se idejom da tehnološki razvoj i savremeni sistemi mogu dovesti marginizacije suštine čovjeka.
Svoj doprinos svečanoj atmosferi koja je vladala Polimskim muzejom dodatno je ukrasila numerom na violini, studentkinja Muzičke akademije Sarajevo, Amila Ašimović.
U znak pažnje i kao trag jednog dugovječnog prijateljstva beranska legenda, slikar Titomir Džudović Džu je u ime Društva prijatelja Berana uručio Želku prigodan dar – umjetničku sliku iz svog stvaralačkog opusa.
Organizator večeri bilo je Društvo prijatelja Berana i časopis Komun@ a medijator mr Amer Ramusović, glavni i odgovorni urednik časopisa Komun@.
