POEZIJA

NA PERONU OSAM Stajao je sjetan na peronu zamišljen bolan i sam, čitao novine neke, u blizini perona osam. Pogled

Špajz od vena U želji za spasenjem jedina je moć, U nedobijanju traženoga leži sujeta. U gordosti je smrskana nada.

UMJESTO SUZE Umjesto suze u oku trzaj ruke k’o dodir da sluti, a miris tek procvalog cvijeta slutnjom budi čežnjive

MRLJA NA PLATNU Pitaj vjetar, zemlju, vodu.. Strancu reci muku tu Neizgovorene riječi gdje li odu? Da l’ poniru ili

I SUZE SU RIJEČI Rodilo se nešto u meni, strano i tuđe, sašaptano glasom prosjaka umirućih ulica, korakom tužnih stopala,

MIR I TIŠINA Često umoran sjednem Na klupu U parku Da t’jelo odmorim A vjetar hladan I jesen hladna Zubata

TEK NEGDJE Dok prolaze sjene u tmini nad rijekom, trzaj zova podmukle daljine, dok komarci krvavo usne ljube tek negdje

M O L I T V A Čovjek je tvrđava nebranjena Noćas doživljavam poraz na svim frontovima Ali ipak skrušeno