Gordan K. Čampar – TEŠKE PRIČE JASMINE HANJALIĆ
TEŠKE PRIČE JASMINE HANJALIĆ
Zbirka kratkih priča, KROZ KLISURE, Jasmine Hanjalić, nas u skoro svakom momentu dovodi do suza, brutalne istine se poigravaju sa našim emocijama, ona to vješto dobro odmjerenom rečenicom, slikovitim izrazom, smješta u kocke da bi na kraju to bila jedna sinteza priča u istom smjeru. U pozadini se krije ljekarski mantil i bolnička soba kao nijemi svjedoci događaja, možda zato što se i sama autorka, kao ljekar svakodnevno susrijeće sa borbom za život i traženju odgovora na pitanja gdje su greške preskupe.
Može li ova ljubav ponijeti to breme, pita se Jasmina na samom početku priče NAŠE BOLI, koja personificira da mnogi životi stanu u jedan tren, i onda on obilježi cijeloživotno bivstvovanje, napravi poremećaj te vrste da; ,,živi zavidi mrtvome”, izopači način, dovede do nesagledivih posledica, ofarba jedno vrijeme, i poslije svega toga, opet pitanje; ,,A šta sad”?
Stavljajući se u ulogu lika iz priče, još pamti POLJUBAC U ČELO, kojim je stavljena tačka, na jedan besmisao nepisanih životnih zakona, gledanu iz očiju praznog pogleda, katkad punih suza, očaja, bijesa, na koncu konca praštanja. Bavi se različitim vrijemenima, sa istim tegobama, u kojima prevejava nostalgija za dijelovima Crne Gore i tog zaraznog šapata Lima, te melanholično raspoloženje izazvano nedostatkom takvog načina iskrenog razgovora.
Kada se istina i dokazi nađu na suprostavljenim stranama, ishod po pravilu bude preskupo plaćanje sudbini na trenutku. ZADAH KRVI preispituje ubicu da li bi zbilja ubio, sa neumitom da će sunce gledati izrezano na kockice.
BEZ RUKOVANJA izraziti saučešće je nedovršena radnja, ali se neraskidivo naslanja na radnju koja je raspukla jedan život, jedno vjerovanje pretvorila u pakao, zaledila jedan osmijeh na djevojačkom licu, otvorila sumnju da li to bog izravnjava račune, ili je to samo, fikcija.
Bolničke odaje su nerijetko mjesta za ispovijedanje, sa sudbinama koje dižu kosu na glavi, radnjama koje bi trebalo kažnjavati, nemogućnosti djelovanja medicinskih radnika bez saglasnosti oštećenih, i obično svjedoci krvavih pirova kada RASPUKLA TAJNA, uzme stvar u svoje ruke.
Jedno zlo ne dolazi samo, opisuje DRUGO MJESTO po redu ZA PATNJU, redoslijedom, strah, izbjeglištvo, glad, tračak nade i na kraju; ,,nož u leđa“ od svog najbližeg.
I ova se priča rađa kraj izvora, na obali plahovitog Lima, puna tuge, nesretne ljubavi, jecaja, samoće, žigosanja, i trenutka koji je zakasnio pa je TEŠKA TIŠINA koja je pokrivala razgovor i bila više nego čekivana.
I za priču a kamoli za preživjeti mnogo, redoslijed po onoj staroj da ,,jedno zlo ne dolazi samo“, smrt supružnika, samoća i bestijalnost, narkomanija, opravak onoliko koliko se može da stvari oped dođu na svoje mjesto, ali za nju je na kraju namijenjena ova rečenica: ,,Lađa uvijek spremna sa zaplovo okeanima postala je usidrena OLUPINA“.
PONOS I STRAH, čine čovjeka tvrđim od kamena, tako i u ovoj priči Jasmina pripovijeda o fenomenu zvanom prijevara baveći se njime u različitim uslovima i vrijemenima i od tih segmenata pravi jedan začarani krug.
Kofer kao sinonim, neraspakovanih želja, spakovanih ožiljaka, putešestvija, u ovoj prići pojednostavljuje razloge stradanja pomiješane sa strašću pa to sve odzvanja kao HOD KOFERA, sa rezimeom; humke su uzdignute, izdaja je pogurena, a ljubav nedokučiva.
Inače PRIVID kratko traje, ovog puta U PET REČENICA, sa kompleksnim spletom dešavanja i pomiješanim osjećajima i spoznaji svog tijela.
Ugašeno vrijeme često puta neki SLUČAJNI SUSRET oživi, ponudi pristajanje i odbijanje, oživljavanja na to vrijeme, koje je do tog trena smatrano mrtvim, ali se u nekim slučajevima završi kobno, kao što je slučaj sa sudbinom jednog sudionika ove priče.
Zaista iluzija ljubavi veoma liči na pravu ljubav, kada obuzme čovjeka, BIJESNA NEMOĆ.
Proleće, donosi zebnju i strah, ljeto je potrošeno na mnoštvo neodgovorenih pitanja i pretpostavki, jesen je neumitno servirala smrt, što je mnogo ozbiljnije od predhodna dva doba, to su TRI GODIŠNJA DOBA, šta je sa četvrtim za sada nemamo informacije, možda će to biti prva priča u drugoj zbirci.
Teške teme, čitljivo štivo, i jedna skoro hiruška nadarenost baratanja rečenicom kao osnovom ove vrste kratke književne forme – kratke priče.
