Gordan K. Čampar – DNEVNIK ZATONSKE ŠKOLE (VI) – Radosav Lazović – ČOVJEK ZVANI PRAVDA
Radosav Lazović – ČOVJEK ZVANI PRAVDA
Znao je ponavljati po hiljadu puta, nikada ne odustajući, često podviknuti, pribjeći podsjećanju tankim prutom, ali mu to niko nije uzimao za zlo, prepoznavajući njegovu veliku želju da poduči, prenese neosporno ogromno znanje, usadi radne navike, kako je često puta znao reći; bez kojih se ne može naprijed.
Jednostavan čovjek, energičan i ne velikog rasta ali srca ko planina, sa neizmjerljivim osjećajem za pravdu, sa dvojkom ko temelji a peticom kao kuća, imao je u sebi neki nepogrješivi aršin kojim je spašavao sebe da ne pogriješi, i nije, svi su to znali, strog ali pošten, sa vječitom borbom da znanjem oplemeni svoje učenike i pokaže put kojim idu pravi ljudi.
Znao je u sred časa prekinuti, kada primijeti da su većini misli odlutale, pa naм razgovorom neke neobavezne forme natjerati crvenilo u obraze i vratiti u igru, očito zadovoljan, nije znao prikriti radost koliko se god trudio, oči su ga odavale.
Bih primoran da provjerim ime, kod nas je bio Lazo a kod nekih od kolega koji su ga iznad svega jako cijenili i Rajo, Radosav rijetko ili nikako, jedan od onih sa neizbrisivim tragom kada je u pitanju OŠ „Brača Ribar“ u Zatonu.
