PROZA

HARLEKIN ,,Bravo”!                                     

Gordan K Čampar – Košulja bijele boje Čikma k’o i svaka druga, uska, klizava, sa vešom rastrtim do iznad glava,

Govorio je tiho, ponekad samo koja riječ naglašena, eto toliko da bude nekako jasnija, mada su sve bile takve, a

Noge promrzle, ali me pahulje pobegulje tješe, tražim joj opravdanje, kasni, zašto zaboga miloga, učinjelo mi se da je htjela.

SAMO ŽELIM DA VAM SKINEM TUGU S’ LICA Otimala se noć, i ja pomalo od nje, htio sam zagrliti jastuk,

Istine i laži Deda je imao svoju baštu. Svoj mir. Svoju dušu je utkao u svaki kalem. Njegovao je cvijet

Sijenka Ako me pitate gdje sam se rodio, rekao bih vam da sam rođen tu, a odrastao tamo. Bio sam

Lilin hlad Poljana. Zastrašujuća širina. Koliko li je ta zemlja zapamtila koraka? Koliko je čula uzdisaja, vapaja, jecaja i osmjeha?

O ljubavi Ljetnji dan. Popodnevno sunce daje svoju najjaču toplotu. Pred očima poigravaju slike. Treperavo, kao u starim filmovima. Deda