PROZA

Istine i laži Deda je imao svoju baštu. Svoj mir. Svoju dušu je utkao u svaki kalem. Njegovao je cvijet

Sijenka Ako me pitate gdje sam se rodio, rekao bih vam da sam rođen tu, a odrastao tamo. Bio sam

Lilin hlad Poljana. Zastrašujuća širina. Koliko li je ta zemlja zapamtila koraka? Koliko je čula uzdisaja, vapaja, jecaja i osmjeha?

O ljubavi Ljetnji dan. Popodnevno sunce daje svoju najjaču toplotu. Pred očima poigravaju slike. Treperavo, kao u starim filmovima. Deda

Svitalo je. Jutro se prikradalo s’ nekim strahom u sebi, nevoljno. Sunce, kao da mu se ne izlazi, s’ razlogom,

MJESEC I ZVIJEZDA Trotoari, bulevari ulice, puteljci, pa i one malene stazice skrivene, tek stale za par koraka polako tonu

Kutija Svako od nas ima makar jednu kutiju od starih cipela, nekog ukrasa, nekog dara. U njima su i dalje

PRORICANjE SUDBINE Ne znam kojom „mesečevom rekom“ putuju sada Cigani iz sretnih dana moga djetinjstva i koliko je Bogu blizu

MILENA „Sjećanje me lakom tugom ovi.“ Nedjeljni ručak, kao i obično, pasulj sa slaninom, kuvan u crvenoj šerpi sa krugom